Izvor: dnevni sportski list "Arena"

CRNOGORSKI VATERPOLISTI U OBA MEČA SA KINEZIMA BILI USPJEŠNIJI 

Prošao period adaptacije 

 - U Italiji kruže priče ako Boris Zloković po isteku ugovora napusti Posilipo, što je vrlo izvjesno, da će njegova sljedeće destinacija biti Đenova, odnosno ekipa prvaka Evrope Pro Reko. Šapuće se sljedeće – da će, možda, taj ugovor sa najbogatijom evropskom vaterpolo ekipom, po težini, biti jedan od tri najjača u svijetu. Ali, sve to, kao i mišljenja stručnjaka da je crnogorski reprezentativac, a nekadašnji igrač Jadrana CKB, najbolji centar na svijetu, mnogo ne dotiču Zlokovića, ali opet na neki način, što ovaj mladi igrač ne krije i prijaju. To je razumljivo, jer Zloković je na cijeni, u Napulju je praktično uz fudbalere, koji su ponos grada, jedan od najpopularnijih sportista. Takav status je imao i u Crnoj Gori, u Jadranu, u Boki čitavoj.

               - Želio sam poslije Jadrana da igram u najjačem klubu i u najboljoj ligi. U tom trenutku to je bio Posilipo, koji je i ranije pokazivao interesovanje za mene. Imao sam tada 21 godinu i propuštenu Olimpijadu u Atini, zbog povrede šake, i tada sam se osjećao u Napulju prilično inferiorno u odnosu na ostale igrače u ekipi. Ali sam isto tako, kako sam bio svjestan situacije, vrlo dobro znao šta treba da radim, a to je da budem strpljiv, treniram i pokušam što prije da uđem u sistem njihove igre. I uspio sam. Osvojili smo te godine Evroligu i Super kup. Proglašen sam za najboljeg stranog igrača, što je u konkurenciji Vujasinovića, Šapića, Kašaša i još nekih dobilo još više na značaju – priča Zloković.

               Debitantsku sezonu u Posilipu Zloković će dugo pamtiti. Bio je igrač koji je od svih dobijao najviše udaraca. Naravno, nije ostajao dužan, ali se ne pamti da je neko šampionat zavšio sa 25 kopči.

               - Sada, sa ove vremenske distance izgleda kao da je put do prvih trofeja bio lak. Ali nije, jer taj proces moje adaptacije je trajao čitavu godinu. Zaista je bilo neophodno prilagoditi se njihovom načinu igre, gdje je primjera radi svaki duel u plej-ofu na ivici incidenta, što opet svemu tome i daje posebnu draž.

               Kao jedini razlog, koji bi mogao da presudi u korist toga da promijeni sredinu, Zloković pominje taj što je ekipa u ovoj, ali i prošloj godini, mnogo slabija. Jasno je i to da je Zloković željan trofeja.

               - Nervira me to što u cijeloj mojoj karijeri nijesam imao toliko poraza kao u ovoj godini sa Posilipom. Moja generacija je navikla da pobjeđuje, volim taj osjećaj kada si najbolji i zbog toga što Posilipo nema jaku ekipu, koja može da juriša na Skudeto me možda opredijeli da promijenim sredinu. Mada, najiskrenije, u Napulju se osjećam odlično. Lijepo mi je.

               Zbog čega je Napulj poseban?

               - Za početak lijepo je vrijeme, grad je velik, ima tri miliona stanovnika. Izuzetno cijene sportiste. Ljudi su otvoreni, srdačni i veoma prijatni. Ukratko, sve ono lijepo što se može čuti o Italiji, postoji u Napulju.

               Čini se, ipak, da vaterpolo nije u tolikoj mjeri popularan kao fudbal. Navijači se tek »bude« u plej-ofu. Dijeliš li takvo mišljenje?

               - Nije sigurno isti osjećaj kada se igra fudbalska ili vaterpolo utakmica. Jer, Napoli kada igra i to nebitno da li protiv Intera, Milana, Rome ili slabijije ekipe, ima podršku do 70 hiljada navijača. Oni, zaista, obožavaju fudbal i ko nije odgledao utakmicu, ne može da stekne ni približno taj osjećaj. Što se tiče vaterpola, tribine su pune onda kada je plej-of. Konkretno, naš klub ima 1.200 članova, to su uglavnom bogati ljudi, koji imaju visoke titule i koji zaista vole sport i klub i prijateljski se ophode prema igračima. Konkretno, na mene i na Nikolu Janovića gledaju kao na sinove. Pozivaju nas na druženje, večere na jahtama i baš smo bliski sa njima.

               Povrede su neizbježni dio tvoje karijere. Zbog povrede šake preskočio si Olimpijadu u Atini. Četiri godine kasnije sa Crnom Gorom igraćeš u Pekingu. Da li je reprezentacija zrela za osvajanje medalje?

               - Samo da se pojavim na Olimpijadi, razmišljao sam tako prije četiri godine kada sam propustio Atinu. Što znači dok se ne pojavimo tamo, dok nogom ne kročim u Peking, prognozama ne želim da se bavim.

               A kakva su tvoja onda razmišljanja o Evropskim prvenstvu u Malagi?

               - Očekuje nas težak posao. Kao prvo, u najtežoj smo grupi, na premijeri igraćemo sa domaćinom – Španijom. Prvenstvo je specifično i zbog toga što će se utakmice igrati svakodnevno, što automatski traži puno snage, koncentracije, tako da ćemo morati u tom kondicionom dijelu najviše da radimo.

               A medalja? Da li je u mislima?

               - Zavisiće dosta toga od konačnog rasporeda u grupi. Od sreće, jer jedna prečka ekipu može da dovede u takvu poziciju da primjera radi u četvrtfinalu se sastane sa nekom svjetskom velesilom. Mislim da možemo proći grupu, izboriti dobar plasman, a ako obezbijedimo polufianle, onda je medalja blizu.

               Da li se može medalja sa Svjetskog ili Evropskog prvenstva mjeriti sa olimpijskom?

               - Pristao bih i na to da u Malagi budemo i deveti, samo da se u Pekingu domognemo jedne od medalja.  
A. MARKOVIĆ 

 



 

01.03.2008.Kraći boravak u Pekingu upotpunio je sliku onoga što će crnogorske reprezentativce čekati na Olimpijskim igrama. Upravo onako kako su i zamišljali, predolimpijska euforija se osjeća na svakom koraku.

                 Kraći obolazak olimpijskog bazena, ali i ostalih sportskih građevima, ostavio je snažan utisak na našu ekspediciju, koja je osim toga, što svakodnevno po dva puta trenira i igra utakmice sa domaćinom, reprezentacijom Kine, pokušava da uspostavi dobre veze sa kineskom Federacijom, ali i po mogućnosti opipa teren za predolimpijske pripreme.

                - Period adaptacije smo uspješno prebrodili i sada nesmetano radimo. Treninzi su naporni, pokušavamo da se što duže održimo vremenski u radu, a do sada smo sve isplanirano uspjeli nesmetano da sprovedemo do kraja. Odigrali smo dvije utakmice sa domaćinom, u oba meča smo bili bolji i to ohrabruje. Jer Kinezi pokazuju napredak i jasna je ta njihova želja da na Igrama ostave dobar utisak – priča kapiten Veljko Uskoković.

                Višemilionski grad, koji je osvojio teritoriju prečnika oko 200 kilometara je čini se već sada, osim nekih sitnijih detalja, spreman za veliki izazov. Objekti su u funkciji, a tome u prilog ide konstatacija da  se uveliko održavaju turniri pod nazivom „Srećno u Pekingu“. Specijalizovana Kuća državne televizije direktno prenosi sve mečeve sa ovih turnira.

                - To je za njih više proba, test za Olimpijadu. Jer to je prilika da isprobaju borilišta i eventualno neke nedostake isprave – kazao je menadžer VPSCG, Miloš Mračević. - Mislim da čak i nema proizvoda u Pekingu koji nema olimpijsku oznaku. Primjera radi u toj njihovoj glavnoj ulici su postavljeni veliki ekrani koji 24 časa emituju sve ono što je vezano, a zanimljivo za Olimpijadu

                Danas je i jedini problem, sa kojim su „crveni“ bili suočeni, i to od prvog dana, uspješno riješen.

                - Kinezi su dobri domaćini i zaista su se potrudili da nam obezbijede dobre uslove. Ali, taj problem sa hranom je bio evidentan, a teško je izdržati jake treninge u takvim okolnostima. Zbog toga smo danas, a uz pomoć Ljiljane Tošković, iz crnogorske ambasade, uspjeli da obezbijedimo restoran sa evropskom kuhinjom gdje ćemo se ubuduće i hraniti – kazao je selektor Petar Porobić.