Izvor: dnevni list Arena
Prvi sportski dnevni list Arena, nezavisni dnevnik Vijesti i i televizija Crne Gore juče u hotelu Splendid izabrali najbolje sportiste u 2007. godini
Ivović predvodi asove
09.02.2008.BUDVA - Aleksandar Ivović, član Jadrana CKB i vaterpolo reprezentativac, najbolji je sportista Crne Gore u 2007. godini, odlučili su svojim glasovima sportski novinari Pobjedine ARENE, Vijesti, Radio televizije Crne Gore i dosadašnji najbolji crnogorski sportisti. Ivović je slavio sa 54 glasa i to u konkurenciji Ivana Strugara (38 glasova), Srđana Mrvaljevića (26), Milorada Gajovića (24), Milene Milačić (7) i Petra Lučića.
Od nominovanih u kategoriji najboljih crnogorskih sportista u inostranstvu, najviše glasova je dobila rukometašica Viborga Bojana Popović (50). Iza nje je vaterpolista Posilipa Nikola Janović (36), fudbaler Rome Mirko Vučinić (30), košarkaš Partizana Nikola Peković (23) i rukometaš Gumersbaha Goran Stojanović (11).
Slavljenicima – Ivoviću i Bojani Petrović, koja zbog klupskih obaveza u Viborgu, nije prisustvovala svečanom činu proglašenja najboljih, pridružili su se vaterpolisti crnogorske reprezentacije, kojima je pripala nagrada za najbolju ekipu u prošloj godini. Izabranici selektora Petra Porobića su sa 74 glasa trijumfovali ispred rukometne reprezentacije Crne Gore (44), Košarkaškog kluba Budućnost (13), Odbojkaškog kluba Budućnost (10), Fudbalskog kluba Zeta (7) i kata tima Crne Gore (4).
VATERPOLISTA JADRANA CKB I CRNOGORSKI REPREZENTATIVAC, ALEKSANDAR IVOVIĆ, NAJBOLJI SPORTISTA CRNE GORE
Na meti velikih
Nijedna prečica u sportu mu nije poznata. Koračao je pravim putem, težim i isplatilo se. A nagrada za rad, rezultate, veliki kvalitet koji je pokazivao u klubu i reprezentaciji uslijedila je, možda, i brže nego što je to ovaj mladi as očekivao. Riječ je o Aleksandru Ivoviću, vaterpolisti Jadrana CKB, standardnom članu crnogorske reprezentacije. Za selektora Rudića, i još neke trenere i igrače, čije se mišljenje cijeni, a koji nijesu iz Crne Gore, on je i najbolji bek na svijetu. Sa ovom konstatacijom mnogi se slažu, ali vjerovatno zbog njegove mladosti i obazrive stare izreke »da mu uši ne porastu«, u crnogorskim vaterpolo krugovima se šapuće »mogao bi da nadmaši i velike, na pravom je putu«.
Taj potencijal su crnogorski novinari Arene,Vijesti i RTCG prepoznali, glasali su za njega i on je pobjednik. On je najbolji sportista Crne Gore u 2007. godini.
Aleksandre, jesi li iznenađen?
- Zatečen sam, priznajem. Jer, nakon što sam dobio nagradu za sportistu Herceg Novog, koja me potpuno zadovoljila, nijesam očekivao da će vrlo brzo uslijediti nova. Priznajem da sam iznenađen, ali i silno zbog toga motivisan.
Otkrij nam kome si muštuluk uhvatio?
- Pa, mojima kući, naravno, a onda i bliskim prijateljima. Ostalo je, pošto nijesam, kada sam saznao prijatnu vijest, bio blizu kuće, da kada se steknu uslovi častim.
Zatečen si nagradom. Šta dalje?
- Sigurno da me priznanje neće uspavati. Naprotiv, nastaviću istim i jačim tempom da radim, da u svom klubu i sa svojom reprezentacijom napadam trofeje, a biće prilika za to.
»Prijetiš« li to nekim velikim rezultatima?
- Znam na što tačno gađaš, ali ono što tebi, kao i ostalima mogu da obećam je to da ćemo se potruditi da na Evropskom prvenstvu u Malagi i na Olimpijadi u Pekingu, budemo među pet najboljih reprezentacija. Ako već uspijemo da izborimo makar jedno polufinale od ova dva takmičenja, onda bih i to već sada mogao da obećam neku od medalja.
Od trenutka kada si se ustalio u prvom timu Jadrana, kasnije u reprezentaciji, tvoje izjave su, i onda kada nije išlo, bile vedre. Odakle toliko vjere i koliko te optimizam pokreće?
- Sportski je nadati se, a mislim da moj optimizam ima pokriće. Konkretno za reprezentaciju, milina je raditi u uslovima u kojima se naši treninzi odvijaju. Prvenstveno zbog same atmosfere. Ona pokreće i zbog toga smo uspjeli da postignemo u prošloj godini sjajne rezultate. Tipičan primjer za to je duel sa Hrvatskom kada smo i pored odsustva nekoliko igrača i to vodećih, velikom željom, uspjeli da nadoknadimo deficit.
Puno se govorilo o tom vašem duelu sa domaćinom u Dubrovniku. Uz malo sreće, mogli ste i do boda, čak i čitavog plijena. Kako je bilo igrati protiv svjetskih prvaka i pred punim tribinama?
- Najiskrenije, svi smo se pribojavali debakla. Jer, bili smo oslabljeni, a Hrvati su igrali kod kuće i bili su u najjačem sastavu. Lično sam mislio kako bi bilo najbolje za nas da sa što manjom razlikom izgubimo i kada je počela utakmica u mislima mi je bilo samo da se ne izblamiramo. I nijesmo, vidjeli ste i sami kako smo odigrali. Tu se krije u toj želji i predanosti snaga našeg tima. Pred nama, nema sumnje, je lijepa budućnost. Naravno, pod uslovom da nastavimo sa ovakvim radom.
Vaterpolo reprezentativci su ponos naše države, u to nema sumnje. I ti si dio istorije, koja je počela u Novom Sadu – porazom na premijeri od Italije, a završila se u Bratislavi – pobjedom nad istim protivnikom. Koliko vas je tada, na startu Svjetske lige, obeshrabrio neuspjeh od Italijana?
- Možda je bilo dobro za sve nas što smo tada, a očekivali smo dobar rezultat, izgubili premijerni meč Svjetske lige. Jer smo već protiv Srbije pokazali da smo iz toga izašli jači, spremniji i što je najvažnije shvatili smo da možemo da pariramo velesilama, jer Srbija je aktuelni prvak Evrope. Baš od te utakmice počeo je naš uspon koji smo nastavili u Mančesteru, na Univerzijadi i konačno na olimpijskom turniru u Bratislavi.
Krajem februara proslavićeš 22. rođendan. Malo godina, a rezultati su očigledni. Jesi li očekivao da ćeš munjevitom brzinom uhvatiti takav ritam, osvojiti sve važno u domaćem prvenstvu, a sa reprezentacijom dogurati daleko?
- Debitovao sam za Jadran sa 16 godina, a kako? Lako, jer stav kluba je jasan – na mladima bukvalno svijet ostaje. Uprava puno ulaže i vjeruje mladim igračima, a osim toga imao sam tu sreću što sam kao igrač sazrijevao uz svjetske asove koji su tada igrali za Jadran.
Koliku je ulogu odigrao talenat?
- Neznatnu. Jer samo radom, žestokim i neprekidnim se postaje igrač. Tome, naravno, mogu da zahvalim samo Petru Porobiću. Jer, ja sam samo jedan u nizu igrača koji je izašao iz Porobićeve vaterpolo škole.
Nije tajna da mnogi žele da te vide u svojim redovima. Jesi li razmišljao o tome da bi jednoga dana mogao da zaigraš u nekoj drugoj sredini?
- Sve u svoje vrijeme. Nikud mi se ne žuri. Bilo je ponuda, ali nijesam taj tip koji razmišlja tako da poslije prve, neće biti i druge prilike. Mlad sam i zbog toga ne želim da razmišljam kako je stigao i otišao posljednji voz.
Izvor:«Arena«
 |
|
|
 |
|
|
 |
 |
|
 |
|
|
 |
|
|
 |
|
|
 |
|
|
 |
|
|
 |
|
|
 |
|
|
 |
|
|
 |
|
|